Eh?

Jel se sjeca tko mene? Osim onih koji me znaju, a koji ce dobiti notification 🙂 .

Palo mi je na pamet da se javim da sam ziv i zdrav. A i da je moja avantura zavrsila 8.11.2015 negdje izmedju 4:00pm i 4:05pm. Tada je teta pogledala na sat(pa sam i ja slucajno) i potpisala se na dokument zvani:

Jebote, 4 godine je proslo…skoro 5. Zaboravio sam i pisati. Imam prica i dogodovstina da bih mogao knjigu napisati. Ali nemam pojma ni kako da ovo zapocnem, ili konacno zavrsim.
Kao sto vjerojatno znate, dosao sam 16.5.2011. preko Working Holiday programa…od 50 ljudi koji su mozda tada bili zainteresirani broj se popeo danas ja mislim na 5000. Tako da danas dobiti tu istu vizu je skoro pa ravno dobitku na lutriji.
Mogao bih napisati opet pregled kako je to sve bilo, ali nema potrebe, mislim da su tamo jos stari postovi pa si citajte koga zanima. Neznam o cemu sam zadnje trabunjao, ali recimo da je pocetak kraja poceo negdje pred kraj ljeta 2013. Nakon sto su me tada posteno izjebali oko radne dozvole i LMO-a, tadasnjeg 🙂 , kada se sve smirilo bilo je vrijeme za pogled unaprijed. Prvi korak je bio engleski, prijavio sam se negdje u 9mj, 2013 za termin u 11mj iste te godine. Iako sam engleski debelo usavrsio u usporedbi sa prvim danima i mjesecima, kada sam izbjegavao javne kontakte po ducanima ili jos gore po fast foodovima sa raznim kinezima i indijcima, nije mi bas bilo svejedno na testu. Postoje 4 kategorije, koje sam iskreno zaboravio, ali znam da me jako namucila kategorija slusanja i tu sam toliko zapeo da sam mislio da je to to, ciao engleski i kanada i pr.
Dva tjedna kasnije rezultati i sok. Imao sam vise nego dovoljno bodova. Mislim da su tad za moju Skill B kategoriju tracili overall CLB 3L, a ja sam dobio 4L, 4H,4H i 5L. Ovo L i H mislim da su predstavljali Low i High. I vjerojavali ili ne ovo 4L je bilo iz pisanja za koje sam mislio da sam rasturio hahah.

U medjuvremenu su poceli drkat po zakonima i curu su izbacili sa liste zanimanja koja mogu aplicirati za PR. Odlucli smo cekati do 3mj kada smo sluzbeno trebali biti common law. I tako je i bilo. U proljece, prvog Aprila smo skupili sve papire na hrpu, kojih je bilo ja mislim debljine 10cm. I onda je ostalo samo cekanje i prezivljavanje. Radne dozvole su vrijedile do 11.1.2015.  Aplikacija je bila zaprimljena 7.Aprila i u toj godini smo samo jos dobili AOR nekih 20 dana kasnije.
Ljudi su tada vec dobivali PR-ove nakon 8-9 mj, ali ja, jebena crna ovca kanadske imigracije 18 duuugih mjeseci. Par ljudi se prijavilo u istom mjesecu kada i ja, dobili su zahtjev za medicinskim pregledima uglavnom u rasponu od 8mj pa do 11mj ili iza.
E od tih mjeseci 2014 nije bilo dana da se ja nisam probudio, a da prva stvar nije bila refreshanje maila i neznam koliko puta jos dnevno. Ne moram ni pricati o brigama i svakodnevnim razmisljanjima o istome. Negdje pred kraj 11 ili 12mj, vec mi je to sve bilo sumnjivo. Postoji opcija da se zatraze biljeske o aplikaciji. To sam i napravio i nakon mjesec dana dobio rezultate, koji nisu bili dobri…nikako.
Nasli su mi u aplikaciji da sam radio mjesec dana bez radne dozvole.  Malo je reci da sam pooooopizdio. Frend mi je dao broj od jedne imigracijske savjetnice s kojom je on to rjesavao, pa sam ju odmah nazvao. Dala mi je dvije opcije, sastaviti pismo obrazlozenja i objasniti da ja nisam nis znao ili traziti pismo objasnjenja od firme sto je bilo i kako i sto prije poslati.
Istog trena sam se vratio u firmu(istu onu sa pocetka price), odjavio za taj dan, sjeo i rekao da ne radim dok mi se ne pojavi glavni manager(koji je ako se sjecate uvijek govorio “lako cemo” ili po kanadski “we’ll figure out”) sa pismom objasnjenja i potpisom isti dan.
Supervisor, sav potresen da mu nema tko odraditi posao, odmah je nazvao glavnog managera i objasnio situaciju u stilu: “Hey, Daniel has clocked out and he refuse to work until you bring him letter”. Ja stojim pored njega, slusam i ovaj idiot odgovara: “oooh…can you ask him to come back to work?” … Znaci meni visi ostanak u Kanadi i cijeli PR o nit, a njega jebe da li ako mogu raditi!! Da mi je tada netko dao neke ovlasti  da mi nitko ne moze nista mislim da bih se sa kombijem zaletio kroz jebenu firmu i onda potrazio ovog idiota i posteno ga nalupao.

Tako sam ja sjedio tamo 3h, kolege me tupavo gledaju kako ja sjedim dok oni rade, a hrpa posla koje taj dan nitko nije mogao odraditi nitko osim mene. U medjuvremenu sam stupio u kontakt i sa onom agencijom koja mi je radila papire i ta zenska mi je isti dan poslala pismo sa stambiljem i njenim potpisom da su oni meni sredivali papire u suradnji sa firmom i da je sve islo preko glavnog managera, te da ja nisam bio niti u jednom razgovoru s njima. Sto je bilo super, ali je pokrivalo samo prva  2 tjedna. Oni su nakon 2 tjedna obavjestili firmu da je radna dozvola odbijena i da sam trebam prestati raditi. Ovi su mi to “rekli” tek nakon 2 tjedna.
Nakon povuci, potegni i kada je vlasnik opet uzeo stvari u svoje ruke. Jer je i njima doslo do grla da mogu dobiti do 100 000$ kazne ako netko radi bez papira. Kopali su tjedan dana po papirima i “iskopali” da je to bila “greska” u administraciji i da se on ispricava, sa svojim potpisom i stambiljom. Druge opcije nije bilo, ili bi ja najebao ili oni. S obzirom da im donosim 500 000$ godisnje, nije ni njima bilo u interesu mene sjebati.
Poslao sam tri papira, jedan je bio pismo objasnjena od vlasnika, drugo od agencije i trece moje da ja nisam nista znao i da sam samo pratio sluzbene papire od firme pa sam prema tome ispunjavao aplikaciju na mail koji sam vec sanjao i mislio da cu tri slova jednog dana istetovirati, CIC.

U to vrijeme su to ja mislim bila 3 najstresnija mjeseca u Kanadi. Cekanje maila da nismo zadovoljili Immigration officera i bye bye ili Medical Request. Kada smo predavali papire, cura me je tada pitala jel imam kakav osjecaj. Smijesno, zalosno ili zanimljivo, kako kome, je da sam mrtav ozbiljan rekao cemo dobiti PR, ali da ce biti dugaaacko i komplicirano.
I bio sam u pravu.

Negdje u isto vrijeme smo takodjer aplicirali za USA police certificate, jer je ona radila u Americi 10g., a taj komadic papira se ceka 3,4mj.
Cijelo objasnjenje CIC-u smo poslali krajem 1mj ili pocetkom drugog. Automatski se dobije mail da ce odgovoriti u roku 20 dana. Na tih 20 dana mogu samo staviti hahaha. Cekali smo 3mj…
U 5mj. je dosao jedan od najljepsih mailova ikada haha. Medical Request za oboje i da platimo Right of Permanent Residence Fee. Prvo je dosao njen MR, a moj se naravno igrao sa zivcima i stigao sljedeci dan. Ali neizmjerna sreca… 🙂

U tadasnjoj prijavi u document checklistu je stajalo da samo strongly encouraged da predamo kriminalne rekorde. Ja sam predao svoj jer sam kao primarni aplikant pa sam si kontao, ma nece traziti nju. Naravno, nece kurac. Dan iza tih sretnih mailova, smo dobili i zahtjev za USA i MEX police certificate. Jer zasto bi meni bilo tako olaksano, ha?

Malo prije svih tih mailova radosti :D, debeli ameri su nam poslali carobni komad papira zvan USA police clearance certificate i moja princeza je bila cista. Ostao je jos samo jedan…Mexico!
Da od lose birokracije, postoji i losija, Meksikanci su primjer. Dok nama Hrvatima za kriminalni rekord treba samo osobna i 5min posla, Meksikancima trebaju:
-Otisci prstiju
-Kopija putovnice
-Tri slike od naprijed i tri slike iz profila
-3mj

Ali ajde, kada sam vec cekao 11mj, mogu jos 3. Napravili smo medicinski, platili RPRF fee, poslali Meksikancima zahtjev, stavili US pcc i sve skupa poslali CIC-u u Ottawu na 7 kat. I onda samo cekanje i iscekivanje tog famoznog Passport Requesta kojeg su vec dobile stotine Hrvata prije mene.
3 mjeseca kasnije, dolazi mail od kanadske ambasade iz Mex Citya da je police certificate uploadan CIC-u. To je bilo 28.8. I rekoh si to je to, sa smijeskom na licu.
Od tada svaki dan slavodobitno otvaram mail i cekam taj jebeni Passport Request. I dodje 8 dan u mjesecu devetom i mail FINAL REMINDER. Jaaaa poooooopiiiiizdiooo. Pa di je jeeeebeni kraaaaaaj????

U mailu Final Reminder stoji:
This is in reference to your application for permanent residence in Canada. We are still missing the following information in order to finalize your application:

Ø XXXXXXXXXXX- Mariana G M:
Ø > Police Certificate: Please provide an original police clearance certificate from the United States of America. This must be received at this office by: 2015/10/08.

Nis ne preostaje, nego borba. Odmah sam sastavio mail i objasnio da sam ga vec poslao i da nemam original vise, nego samo kopiju. I sto je najbolje, neznam da li nisu zaprimili postu u 5mj ili nisu zaprimili taj papir. Ja sam cuvao tracking number, vjerovali ili ne, do 1 jebenog 9, kada smo se preselili i onda sam rekao, pa ne treba nam to vise i bacili ga. To je bio jedini dokaz da smo poslali postu u 5mj. Jbg, poslao sam im kopiju tog certifikata i objasnjenje na email. Sutra dan sve iznova postom i sa nasim potpisima.

Mi smo njima samo statistika i s obzirom na svu hajku koja se vodi protiv stranih radnika bojali smo se da traze i najmanju sitnicu da nas odbiju. U Canada Postu sam bio 3 dana za redom, skupio 20 ljudi iza sebe dok je meni zenska trazila taj tracking broj ili bilo kakav dokaz po kompjuteru, koji je dokaz da sam poslao postu u 5mj. Zvao sam telefonski dva puta. Nitko od njih ne cuva to radi sigurnosti, daju podatke od kreditne kartice preko telefona, ali ne cuvaju jebeni tracking broj. Jedan je meni, drugi je onome kome saljem i to je to.

Sutradan, zovem banku i trazim ih transakciju od prije 3mj sa Canada Post-om. Nista, Canada Post radi preko Shoppers Drugmarta, pa to nis ne govori.
Sjetili smo se su u FBI-u skinuili 20$ sa kreditne kartice za potrebe tog certifikata, pa smo to isprintali i poslali i postom i emailom. Sta god im posaljete uvijek je odgovor u “roku 20 dana”. Kontam si ako je 20 dana kao u 1mj, onda nema jos PR ili odbijenice najmanje 3mj.
Neznam, da li su popizdili nakon hrpe mojih mailova, par poziva tam u njihov call center i hrpe moje poste pa mi na kraju odlucili poslati taj Passport Request samo da me se rijese ili na kraju nisu ni gledali nis, nego samo nasli taj papir u svojoj izgubljenoj posti, sto im je cest slucaj, nikada necemo, a niti zelimo saznati haha.
Dva tjedna poslije je updatean status na ECAS-u da je aplikacija odlucena…i to je bilo to. Nismo vise nis znali…osim da je konacno kraj. Pozitivan ili negativan.
2-3 ddana kasnije je dosao mail Passport Request.

Cijelo to vrijeme sam si mislio kako cu eksplodirati od srece i od veselja. Neznam jesu li mi ubili svaku zelju sa svim tim pizdarijama tijekom tih 18mj, ali vec mi se nesto drugo motalo po glavi. A to je bila cura i njena putovnica. Umjesto da smo se veselili i skakali, ja sam hladno njemacki 😆 rekao da nadje putovnicu i pokaze mi svoju vizu. Viza je naravno istekla i malo je reci da sam popizdio. Problijedio sam, zasutio, zakolutao ocima i nisam vjerovao.
Meksikanci trebaju vizu za ulazak i boravak u Kanadi. Nisam bio siguran da li bas moraju imati i za rad ili samo za putovanje. Jutro je pametnije od veceri pa sam cekao jutro da vidimo sto dalje. Imigracijska savjetnica i drugi ljudi su nam rekli da se nis ne brinemo, jer sve dok ima valjanu radnu dozvolu i putovnicu sve je u redu. Naravno nisam bio miran sve dok nisam dobio onaj gore papir sa slike, pa cak ni tada. 😀

Morali smo otici na granicu to sve potvrditi. Tek tada je sve bilo gotovo, N-A-P-O-K-O-N!!! 🙂 🙂 🙂

Gotovo je, mogu ostati ovdje cijeli zivot 🙂

PS: Nisam dugo pisao nista dugacko, niti na hrvatskom tako da sam totalno van forme… 🙂