Zar ovaj blog jos postoji?

Posted: April 27, 2017 in Uncategorized

6 godina…

Life is a journey…

Posted: January 12, 2012 in Life is a journey
Tags:

Naučio sam s vremenom da je znati otići ponekad najveća vještina koju čovjek može posjedovati. Znam da zvuči čudno, danas kada svi toliko vrednuju ostanke, ali ja iskreno vjerujem u odlaske. Ponekad se, istina, zapitam nisam li prerano odjurio. Pitam se žurim li prebrzo, jesam li dao sve šanse. Teško mi je ostati na jednom mjestu, kada ja radim ono što mi prirodno dolazi, jednostavno projurim u svojem smjeru, okrenem se na peti i odem, nestanem, izgubim se. Ali treba znati, stvarno treba znati, dobro otići. Treba znati otići bez ružnih riječi, bez vike, bez zamjeranja. Treba znati otići otvorenog srca da se jednom možemo vratiti. Treba znati kada je trenutak za ustajanje, za izlazak, za pozdravljanje, za posljednji pozdrav. Treba znati kada pustiti da stvari budu neizrečene, neobjašnjene, neomeđene.

Vjerujem u odlaske. Odlasci su čisti, jasni, jednostavni. Bolji su od polakog umiranja, od objašnjavanja, opravdavanja, zamjeranja, ljutnje. Odlasci u sebi uvijek nose sjeme nečeg novog, sjeme avanture, ideju slobode – jer iako to prečesto zaboravljamo, mi smo iznad svega slobodni. Slobodni smo misliti, voljeti, trčati, hodati, letjeti. Slobodni smo odlaziti.

Najbolji dio s odlascima jest što najčešće pojma nemaš gdje ćeš završiti. Kreneš, odskočiš i možeš jedino zatvoriti oči, duboko udahnuti, stisnuti palce i pomoliti se svecima zaštitnicima lutalica svih vrsta da iza zatvorenih vrata nisu troglavi zmajevi i ina čudovišta, nego nove planine.

NEVER LOOK BACK UNLESS YOU’RE PLANNING TO GO THAT WAY

 

http://1000genijalnihstvari.blog.hr/

Edmonton…galerija 2

Posted: October 10, 2011 in Edmonton...galerija 2

Jesen se spustila u Edmonton, mislim da je vrijeme da malo osvježim galeriju i pokažem Edmonton u drugoj boji i iz nekih drugih kuteva 🙂

Uživajte:

-pogled na Downtown sa južne strane…

-pogled sa “vidikovca” s Downtowna na južnu stranu…

   

-najstarija zgrada u Edmontonu, legislature building, taman se ispred nje slikao bračni par, a kolega “grujo” proročki rekao “tako češ ti sa svojom odabranicom” 😀

 

-pogled ispred legislature building na južni dio, most vodi prema Whyte Ave

 

-pogled na Downtown, neboderi i stambene zgrade

           

-stambena arhitektura

 

-lišće sa grana je već opalo, pitanje je dana kad će snijeg (pozdrav Torontu 😀 )

 

Eto, dovoljno za ovaj put, zima 😀

Obzirom da je teško naći slike Edmontona novijeg datuma(ima nešto na skyscraper forumu), da malo ubijem ovu monotoniju koja je zavladala blogom ožežat ću neke svoje. A i znam da je dosadno čitati dugačak tekst na blogu bez slika hehe…

Kvart u kojem živim(južni Edmonton, McKernan/Belgravia)

Najpopularnija ulica za zabavu, Whyte Ave

U ovom dućanu prodaju europske proizvode, kaj mislite koje hrvatske imaju? 😀

(vegeta, kraš napolitanke i čokolade, podravka pekmez i marmelade…)

i dalje Whyte Ave, od ovog semafora i počinje službeno(navodno preko 300 dućana, restorana i barova…niš posebno niti poznato)

LRT(Light Rail Transit), jako su ponosni na to, iako imaju čak jednu liniju, navodno prva izgrađena laka željeznica da li u svijetu ili samo tu u sj. americi, ne bih znao…inače, postojale su ideje da se u Zagrebu napravi isto

Popularni “Downtown”, poslovni dio grada i neboderi…

Rijeka Saskatchewan, preko zime bude zamrznuta…

Bit će još slika, nekih drugih dijelova grada, iz drugih kuteva i sa manjom rezolucijom samo sam trenutno prelijen izaći, slikati i prerađivati, za sad je ovo ok…
I inače, nije nimalo lako stavljati slike na wordpress, a da budu koliko-toliko pregledne, ovo što je tu je uploadano jedna po jedna…(na šta trošim vrijeme, umjesto da zarađujem 😀 )

Hm…kako i gdje početi…od zadnjeg članka je prošlo 5 mjeseci koliko vidim…

U međuvremenu se mnogo stvari promijenilo, ali od tada nije bilo putovanja do hm…prošlog mjeseca i početka jednog životnog putovanja.
Što se dogodilo? Puno je razloga, najveći i najbitniji je možda faks(nedostatak motivacije hehe) pa hrvatska svakodnevica pa želja za avanturom, novim iskustvima, novom kulturom itd.

I eto me tako 8000km daleko od doma…u Edmontonu, u Kanadi.

Malo ću promijeniti ploču i tako neću pisati više o informacijama, akcijama i dogodovštinama iz Europe nego o životu na sjeveru, putovanju malo drugačijem i malo dužem od drugih…
Prijavio sam se prije par mjeseci na Working Holiday program za Kanadu, nedugo nakon što sam zajebao faks. Zajebao, ajde pregruba je to riječ. Jednostavno nisam prijavio niti izašao na dva vrlo bitna ispita, da sam položio upisao bih višu godinu i vjerojatno ostao u Hrvatskoj. Ali jbg, mlad sam ima vremena, a i kakav je student u Hrvatskoj koji ne studira najmanje 10g hehe.
Dao sam si malo oduška, pa zamrznuo godinu, predao sve papire i dobio radnu dozvolu na godinu dana da se konsolidiram u glavi, vratim i završim faks.

No međutim, ne bu to tako lako bilo, jer…

Ajmo ispočetka. Zašto Kanada i zašto pobogu Edmonton svi se pitaju?

Kanada, jedna od najrazvijenijih zemalja na svijetu sa vrlo jakim gospodarstvom, visokim životnim standardom, uređenim zdravstvenim i socijalnim sustavom, stopa kriminaliteta iznimno niska naspram južnih susjeda, druga najveća zemlja na svijetu, samo 30 milijuna stanovnika. Dobro, pikirao sam ja i USA, ali mi je bilo malo 5mj, toliko bih naime dobio vizu(studentsku) i radnu dozvolu, a i neke stvari su ipak puno sređenije u Kanadi.

Edmonton, prema (mojim) istraživanjima, jedan od najrazvijenijih gradova u Kanadi, da, smješten u pm, ali sa ogromnom potražnjom za radnom snagom, širokim izborom poslova itd.. Planirao sam u Toronto, ali omjer ponuda radnih mjesta-broj stanovnika bio je debelo na strani Edmontona, a i ono što sam pronašao na internetu išlo je u prilog Edmontonu. Ukratko su mi rekli, ako dolaziš zbog posla Edmonton je grad za tebe. Avio karta do Edmontona stajala je isto kao i ona do Toronta. I tako eto mene ljeta gospodnjeg 2011g. u gradu Edmontonu.

Kartu sam kupio mjesec, mjesec i pol prije preko www.airtransat.ca, oni su nekakva čarter kompanija, ali imaju određen broj mjesta u slobodnoj prodaji na internetu. Koštala je samo 210eur, jedan smjer, iz London Gatwicka. Povratnu nisam htio kupovati jer neznam kad, a niti odakle ću se vratiti. Do Londona sam letio sa Croatiom Airlines, Easyjet je tih dana imao problema sa serverom, a i cijena karte sa prtljagom i provizijom na karticu je bila jednaka onoj od CA= 500kn.
Što je tu je, ide se zaradit lova pa se može ići i Star Alliance kompanijama 😀

Između letova imao sam nešto više od 20h vremena, prilika za još jedno bauljanje po Londonu. Let za Kanadu je bio ranojutarnji pa mi se nije isplatilo uzimati hostel/hotel, nego sam odlučio po treći put “prespavati” na aerodromu. Naravno, bila je to muka samo takva, jer su cijelu noć imali nekakve radove u vidu bušenja, brušenja, kopanja u južnom terminalu(u kojem sam ja bio naravno).
Maloprije dolaska na aerodrom, još uvijek u Londonu ulazim u Easybus za aerodrom, pokazujem kartu vozaču, a on na hrvatskom, tj. balkanskom “-ooo gospodine D…. odakle ste vi?” Naravno ništa mi nije jasno, sjedam i vozimo se. I tak on započinje priču na našem…prvo sam pomislio da je iz Makedonije, Albanije ili Kosova, prema naglasku.
Zove se Tim Walker, odmah je pokazao osobnu da vidim da ne mulja hehe, englez je. Hrvatski je naučio tijekom 90tih kada je vozio bus na relaciji London-Zagreb ili London-Hrvatska. Sad trenutno živi u Londonu u blizini Wembleya, nedavno je kupio kuću i kaže da život u Londonu nije loš, ali može i bolje.
Naravno dotaknuli smo se i zarade, zaradi mjesečno 2000funti, radi 5 dana tjedno. Zaradi još dodatno na extra putnicima koji umjesto da kupe kartu, njemu daju lovu i on ih poveze do grada. Ipak nema muljanja samo na Balkanu hehe
Ta linija mu je bila zadnja u smjeni, nakon toga pravac doma. Prije rastanka povezao nas je do obližnjeg McDonaldsa i tu smo ubili koji sat s njim uz besplatan Big Mac Meal hehe. Zapravo nam je to njegova firma platila. Tak da smo otplatili 8 funti koje smo dali za povratnu kartu London-Gatwick 😀 …Uglavnom zanimljiv lik, da smo imali vremena, odveo bi nas van i pokazao noćni život, bez obzira šta je imao prek 35g hehe. Drugi put ako se sretnemo.

Ostalo je još samo par sati do leta za Kanadu, nastavak slijedi…

Evo i par sličica iz Londona…

-londonska bubamara

-londonska vjeverica

-londonski labud

Eto, to je to…ostalo mi se ne da stavljat jer je ionako sve već viđeno 😆

2 mjeseca prije…mjesto Zagreb, 22h, stranica germanwings.com, Zagreb-Berlin povratna karta 50eur…kupljeno!

2 mjeseca poslije…mjesto aerodrom Pleso, 12h:

Nakon točno 3 i pol mjeseca vraćam se Berlinu…ovaj put u nešto jačem sastavu i puno kraćem vremenski. Suputnici isti kao i prije nešto manje od godinu dana u Londonu, znači ne gine nam/mi cijelodnevni šoping. Zapravo sam ih na tu kartu i dobio hehe 😀 (jel da?)…

Obećao sam im bio brda i doline
…u obliku ogroomnih europskih sniženja i rasprodaji, a ono mi došli i veliki zajeb hehe. Cijene kao i u Zagrebu, a popusti malo veći nego u istom hehe. Još uz to popušili 20eur u jednom poznatom modnom lancu i tu nam je “presjeo” šoping. Nitko sretniji od mene. Zašto? Zato što je Berlin modna meka sa svim mogućim dućanima raspoređenih u dvije veće šoping ulice i velikim robnim kućama i trgovačkim centrima. Mislim da bi se moglo ostaviti 3-4 dana samo za obilazak svih tih dućana…evo mali primjeri:

To je samo na Alexanderplatzu s tim da nisu uslikani svi dućani. A gdje su još Kurfurstendam, Zoo Garten, Friedrichstrasse itd.

No, dosta o šopingu, idemo o nekim konkretnijim stvarima. Hrani, recimo :D. Opće je poznato da je Zagreb vukojebina što se tiče fast foodova, restorana, noćnog života i ostalog. I upravo zbog tog razloga mi smo se odlučili na hopsanje od jednog fast fooda do drugog sa povremenom pauzom u vidu nekog caffe bara. Nekima je egzotika probati lokalnu kuhinju i specijalitete (i nama je), jer toga nema doma gdje živimo. Ali isto tako je egzotika Burger King, Mamo Falafel, Berlin Currywurst, KFC, Nordsee itd. itd. jer ni toga nemamo doma :D, uostalom i da se ne lažemo puno je jeftinije od kojekakvih restorana koje se mi studenti ne možemo priuštiti. Zapravo, možemo…ali drugi je par rukava što ne želimo 😀

Neki od “specijaliteta”:

, ovako to izgleda nakon što smo poharačili ovu kutiju…

😀

Idemo dalje na “zdraviju” hranu, krafne strašno debljaju…

Ove male kutije iz Nordsee-a smo plaćali po 5eur, sad ako mislite da je to skupo…pogledajte ovo:

…ova “ogroomna” kutija u Mamo falafel stoji 5eur i što je najbolje to je “large box”…zamislite tek onda “small box” koja košta 3,5eur.

Famozni Berliner Currywurst, nažalost napola pojeden pa se ne vidi u punom sjaju:

Ima toga još puno, ali ispalo bi da samo o hrani pišem. Zato završavam dio o hrani s onim što je najfinije u Berlinu, doner kebab:

I da vam se ne razvila misao u glavi da smo mi, ne dao Bog, neki dvjesto kilaši…

…možemo samo puno pojesti 🙂

Pitaju ljudi što smo vidjeli u Berlinu, koje muzeje smo posjetili? Pa…vidjeli smo i posjetili Bistro Istanbul koji se nalazio odmah pored našeg hostela, Mamo falafel odmah pored, getranke kiosk 10m dalje, veliki Metro centar, Lidl preko puta, u gradu Burger King, Kentucky Fried Chicken, Nordsee, ma uostalom to se vidi i na slikama gore iznad.

Sad za ozbiljno, bili smo jako kratko u Berlinu i jednostavno nismo vremenski stigli posjetiti dosta stvari (iako su nam neke bile udaljene 100m od hostela). Tako smo od bitnijih stvari prošetali niz Under den Linden(Berliner Dom, Humboldt University, Historisch museum, zgrada Opere, Schlossbrucke itd.), bili smo  uz toranj na Alex platzu vrijeme nas nije poslužilo pa nismo išli gore, Reichstag novi i stari, Brandeburška vrata, legendarni kip usred Tiergartena kroz koji je prolazio Love parade :D,  dvorac Bellevue, staru i novu crkvu na Zoo Gartenu oko koje su sada radovi pa se ne može vidjeti, itd.

TV toranj na Alexplatzu…………Park Inn hotel……………zgrade na Alexander Platzu…..

………….……..

Berliner Dom…………………………Altes museum………………..Brandeburg Tor…….

……….. itd.

I onda je nama mladima na red došao najbolji dio Berlina, noćni život. U planu smo imali par noćnih klubova koji su u blizini hostela pa su odluke pale na najlegendarniji Berghain, Raw Tempel, Sophienclub(koji je u Mitte-u), Watergate, Kosmos, Bar 11 itd. Hostel je bio skoro pa prazan i jedina komunikacija nam je  bio dečko šta radi u predvorju hostela u  kafiću. Pitali smo njega za mišljenje, preporuku gdje i što tu u blizini. Naravno, nakon rečenice da “nema pojma gdje i što da nam preporuči jer je Berlin ogroman i ima “milijun” mjesta za izaći” ipak nam je preporučio Berghain(Panorama) bar i Watergate. Za Watergate smo znali da i nije baš jeftin, niti ulaz niti cuga unutra pa smo to u startu odjebali, iako je momku iz hostela “upad od 8-10eur sića”. Vjerojatno je njemu koji ima toliku i satnicu, a kaj bumo mi bokci iz Hrvatske. Otišli smo prvo do Raw Tempela, koji je možda 500m od našeg hostela i taj vikend je bio neki elektronski party, ali se ekipi nije svidjelo kako izgleda pa smo i to odjebali. Odmah iza je bila Cassiopeia, također noćni klub, a baš tu večer imali su neki program gdje su svirali neki balkanski hitovi, srećom tamo nismo otišli.

Taman je negdje prošlo 12h, pola 01h pa smo se uputili u Berghain, on inače radi tek od 12h. Naravno odmah kolona ljudi raznih oblika, veličina i modnih dodatka ispred nas, jedino mi upicanjeni kao da idemo kod Angele Merkel na večeru. Cijena ulaza sitnica, 12eur. Inače, u Berghainu je strogo zabranjeno slikanje, po iskustvu ispred ulaza preporuča se šutnja, ako neznate njemački i totalna ekscentričnost u odabiru odjeće. Naravno, svi nama čudni likovi su prošli strogu kontrolu, a mi smo tako pristojni, sređeni i lijepi poljubili vrata. Evo kako to izgleda izvana, slikano je mobitelom…

Od nevjerice i šoka, da nisu pustili nas koji smo došli skroz iz Zagreba osvojiti plesni podij u Berghainu, počela je padati kiša. I kaj onda…onda ga jebi, sjedi u taxi i pići. Tako smo prošli pored jednog od najelitnijih klubova u Berlinu koji smo također imali na popisu. Naravno vidjevši ogromne zavjese i raznobojna osvijetljenja koji vizualno dočaravaju koliko je to mjesto skupo, prekrižili smo ga. Završili smo u nekoj uličici pored Oranienburg Strasse u Sophienclubu, skroz ok klub, sa pristojnom cijenama i ne preskupim ulazom(5eur). Fulali smo jedino dan kad ćemo tamo otići jer je bio poluprazan, glazba na dva floora različita. U tom klubu je nekad gostovao i Franz Ferdinand, a to saznate na žigu koji vam daju na ulazu. Tu smo ostali do jutarnjih sati i pravac hostel. Još jedna savršena stvar za znati, u Berlinu tijekom vikenda cijelu noć vozi U-Bahn i S-Bahn…

Par slika s mobitelom, lošije kvalitete…

Sljedeći dan smo slučajno dobili 3 flyera za klub Adagio u neposrednoj blizini Potsdamer Platza. Nismo imali ništa u planu, ali ulaz sa flyerima je bio besplatan do 23h, pa rekošmo zašto ne. Nakon napornog dana, sve je manje izgledno bilo da ćemo igdje izaći. Srećom nismo pili u getrankeu, već smo cugu kupili u Lidlu preko puta, votke i red bull jer je jeftinije. Potrošili smo nekih 10-15eur za tu cugu, da bi došli do hostela i izgubli negdje besplatne flyere. Iako smo zbog love vagali hoćemo li ili nećemo van, sad smo izgubili besplatne flyere, kupili cugu i to je to, jel može bolje hehe. Mislim da smo ih našli negdje zametnute, ali tad smo već odustali od Adagia jer bi nam do tam trebalo nekih pol sata, uz to je vjerojatno gužva na ulazu, a i moramo doći do 23h jer je do tad upad besplatan. Kao i svugdje, gdje noćni život počinje u 23h? Nigdje, taman dok bi počela dolaziti ekipa mislim da bi ostavili nekih 100eur za dvije cuge hehe. Srećom nismo tamo završili već u “zloglasnom” Matrixu, jer je bio 100m od hostela. Ulaz do 12h 3eur, nakon 12h 6eur. Usput smo slučajno prošli pored Haus B(Die Busche), klub za pedere i lezbe, nama konzervativcima “freak show” na najjače hehe.

U Matrixu 2 floora, na jednom noviji house, rnb hitovi, na drugom hitovi 90-tih i 80-tih. Zapravo slično kao i u Zagrebu, samo što je klub puno puno veći, redari se pridržavaju onog da nema ispod 18g, interijer zanimljiviji, cuga nepreskupa, radi do 07h i vizualni efekti na plesnom podiju su vrhunski. U usporedbi sa našim klubovima kod nas je to nekako puno dosadnije i ukočenije.

Nažalost moji suputnici su totalni “partibrejkeri” pa smo već u 3h krenuli prema hostelu, prethodno se oprostivši naravno kebabom. Sutra ujutro smo već imali povratni let prema Zagrebu.

Berlin nije lijep grad, nema šarm i ljepotu kao recimo Beč ili Pariz, nema lijepo uređen centar na kojem se sve zbiva kao u nekim drugim europskim metropolama, nema ni povijesne znamenitosti jednu pored druge jer su udaljene, u većini slučajeva morate đipsati javnim prijevozom, djeluje sivo i oronulo. Ali pored tog svega ima u sebi neku posebnost koja vas natjera da ga ili volite ili ne volite…jednostavno drugačiji je, jedinstven je i svakako ga vrijedi posjetiti.
Čak se i mojim suputnicima, zadrtim “anti-njemcima”, svidio Berlin i rado bi se vratili… 😀

Jeste se pitali kakva vam je bila protekla godina, što ste radili, gdje ste bili i da li ćete pamtiti?

Ako niste, evo Vam jedan odličan video pa razmislite što ćete raditi i gdje ćete biti u nadam se svima nama sretnijoj 2011g, uživajte…