Život na sjeveru…(20.9.2011)

Nijedna životna odluka ne može biti jednostavna pa tako ni ova. Zašto bi bila…

Naime, pisao sam na početku o Coca-Coli, pisao sam neki dan o Coca-Coli…danas evo pišem opet o toj Coca-Coli. Vjerovali ili ne, kad mi je kolega prošli tjedan rekao o uvjetima i radu u Coca-Coli, nije prošlo puno da sam opet poslao resume. I eto, ko za vraga zove me danas teta Nicole:

–Hey Danijel, how are you?

-I’m very good, thanks, how are you?

-Good, thank you. I’m Nicole from Coca-Cola company, you applied for “XX” job in our company, do you work full-time or part-time?

-I work full time.

-Okay. If I may ask you. How much is your current wage?

(ovdje naravno ja igrač preuzimam rizik 😀 )-15$/h

-Okay, are you interested in working “XX job” for 16$/h and 60cents by km?

meni već sline cure, ali totalno cool i smireno 😀  –Hm…yes…I can work that, wage is not bad ( samo kaj nisam rekao “when can I start??” :D)

–Okay, we have part time position, are you interested in that?

–Sure, it doesn’t matter

-Okay, you will do this, that, then, there, CAR, KM  etc.

Prekinuo sam je i rekao –oh, you said car and  km? I haven’t car, is that a problem?

–Oh, unfortunately it is, cause for this job you need a car, but I’ll give you my number and when you get a car, call me!

-Okay…(pišem njen broj)…thank you very much Nicole

-Thank you Danijel, have a nice day!

Postoje dva ili više problema, jedan je najbitniji, najgluplji, najžalosniji i najsmiješniji možda. Naime, prvi problem je taj da mi treba auto. Dobro, to zapravo nije uopće problem, kupim auto danas i za 2h ga vozim(sad si vi mislite, “a vozačka?”…ja si mislim kog briga, imam hrvatsku :D). Drugi problem bi bila lova za taj auto, fakat ne bih želio potrošiti ovo kaj sam uštedio na takvu pizdariju, auto. Treći problem je produženje radne dozvole. Ova trenutna kompanija mi nudi produženje radne dozvole i povećanje satnice svakih par mjeseci. Coca Cola mi nudi puno dinamičniji part-time posao za već sada veću satnicu, vjerojatno sa mogućnošću napredovanja, a također i produženjem radne dozvole ako se pokažem u dobrom svijetlu, također mi je puno veći plus rad u Coca Coli kao XX osoba, nego kao tam neki vindšild instalater, wtf? 😀

A i da se ne lažemo, Coca-Cola je moja domena…maloprodaju vrtim u malom prstu…rasturam, kakve auto-šajbe 😀

Zadnji, onaj najbitniji, najsmiješniji, najžalosniji i najgluplji je taj da sam kupio kartu za Hrvatsku u 12mj. Kao što vjerojatno znate, maloprodaja je u 12mj najjača bilo gdje u svijetu, kamoli ne u jednoj super-potrošačkoj Kanadi. Znate, nisam baš dao malu lovu da bi se dogegao do HR i natrag. Zamislite, kako bi se to odrazilo u firmi i kod šefova da im djelatnik koji hoće raditi za nas, koji želi ostati i koji želi napredovati ode na odmor u nama financijski najjačem mjesecu?

Tjedan dana poslije…danas, vrtim si u glavi koja sam ja jebena budala i zašto stvari moraju biti tako jebeno komplicirane?? Zašto mi se “ona” javila, zašto sam morao kupiti tu kartu, zašto sam morao saznati neke stvari o Coca Coli, zašto sam poslao resume, zašto me zovu već drugi put, zašto mi nude veću lovu, zašto me ovi trenutni živciraju, zašto mi ide dobro kod njih, zašto nisam izvadio internacionalnu, ZAŠTO SAM MORAO DOĆI U KANADU ( 😀 ) i milijun takvih “zašto”… 😀

Zaboravite ono Kanada ili Hrvatska…:D…sad je Coca Cola ili ne? Plus dobrovoljno skupljanje priloga da otplatim 4 avionske karte, dvije autobusne karte, 4 noći u hotelima… 😀

(Vjerojatno ću opet odlučiti ništa…razbijat ću si glavu zašto mi nije super, zašto mi je samo “dobro”…baš sam Hrvat)

I baš sam jebena budala, jel da? 😀 😀

Eto da ovo ne bude samo tragedija 😀 …idem dokrajčit cca 10 kutiju nutelle