2 mjeseca prije…mjesto Zagreb, 22h, stranica germanwings.com, Zagreb-Berlin povratna karta 50eur…kupljeno!

2 mjeseca poslije…mjesto aerodrom Pleso, 12h:

Nakon točno 3 i pol mjeseca vraćam se Berlinu…ovaj put u nešto jačem sastavu i puno kraćem vremenski. Suputnici isti kao i prije nešto manje od godinu dana u Londonu, znači ne gine nam/mi cijelodnevni šoping. Zapravo sam ih na tu kartu i dobio hehe😀 (jel da?)…

Obećao sam im bio brda i doline
…u obliku ogroomnih europskih sniženja i rasprodaji, a ono mi došli i veliki zajeb hehe. Cijene kao i u Zagrebu, a popusti malo veći nego u istom hehe. Još uz to popušili 20eur u jednom poznatom modnom lancu i tu nam je “presjeo” šoping. Nitko sretniji od mene. Zašto? Zato što je Berlin modna meka sa svim mogućim dućanima raspoređenih u dvije veće šoping ulice i velikim robnim kućama i trgovačkim centrima. Mislim da bi se moglo ostaviti 3-4 dana samo za obilazak svih tih dućana…evo mali primjeri:

To je samo na Alexanderplatzu s tim da nisu uslikani svi dućani. A gdje su još Kurfurstendam, Zoo Garten, Friedrichstrasse itd.

No, dosta o šopingu, idemo o nekim konkretnijim stvarima. Hrani, recimo😀. Opće je poznato da je Zagreb vukojebina što se tiče fast foodova, restorana, noćnog života i ostalog. I upravo zbog tog razloga mi smo se odlučili na hopsanje od jednog fast fooda do drugog sa povremenom pauzom u vidu nekog caffe bara. Nekima je egzotika probati lokalnu kuhinju i specijalitete (i nama je), jer toga nema doma gdje živimo. Ali isto tako je egzotika Burger King, Mamo Falafel, Berlin Currywurst, KFC, Nordsee itd. itd. jer ni toga nemamo doma😀, uostalom i da se ne lažemo puno je jeftinije od kojekakvih restorana koje se mi studenti ne možemo priuštiti. Zapravo, možemo…ali drugi je par rukava što ne želimo😀

Neki od “specijaliteta”:

, ovako to izgleda nakon što smo poharačili ovu kutiju…

😀

Idemo dalje na “zdraviju” hranu, krafne strašno debljaju…

Ove male kutije iz Nordsee-a smo plaćali po 5eur, sad ako mislite da je to skupo…pogledajte ovo:

…ova “ogroomna” kutija u Mamo falafel stoji 5eur i što je najbolje to je “large box”…zamislite tek onda “small box” koja košta 3,5eur.

Famozni Berliner Currywurst, nažalost napola pojeden pa se ne vidi u punom sjaju:

Ima toga još puno, ali ispalo bi da samo o hrani pišem. Zato završavam dio o hrani s onim što je najfinije u Berlinu, doner kebab:

I da vam se ne razvila misao u glavi da smo mi, ne dao Bog, neki dvjesto kilaši…

…možemo samo puno pojesti🙂

Pitaju ljudi što smo vidjeli u Berlinu, koje muzeje smo posjetili? Pa…vidjeli smo i posjetili Bistro Istanbul koji se nalazio odmah pored našeg hostela, Mamo falafel odmah pored, getranke kiosk 10m dalje, veliki Metro centar, Lidl preko puta, u gradu Burger King, Kentucky Fried Chicken, Nordsee, ma uostalom to se vidi i na slikama gore iznad.

Sad za ozbiljno, bili smo jako kratko u Berlinu i jednostavno nismo vremenski stigli posjetiti dosta stvari (iako su nam neke bile udaljene 100m od hostela). Tako smo od bitnijih stvari prošetali niz Under den Linden(Berliner Dom, Humboldt University, Historisch museum, zgrada Opere, Schlossbrucke itd.), bili smo  uz toranj na Alex platzu vrijeme nas nije poslužilo pa nismo išli gore, Reichstag novi i stari, Brandeburška vrata, legendarni kip usred Tiergartena kroz koji je prolazio Love parade😀,  dvorac Bellevue, staru i novu crkvu na Zoo Gartenu oko koje su sada radovi pa se ne može vidjeti, itd.

TV toranj na Alexplatzu…………Park Inn hotel……………zgrade na Alexander Platzu…..

………….……..

Berliner Dom…………………………Altes museum………………..Brandeburg Tor…….

……….. itd.

I onda je nama mladima na red došao najbolji dio Berlina, noćni život. U planu smo imali par noćnih klubova koji su u blizini hostela pa su odluke pale na najlegendarniji Berghain, Raw Tempel, Sophienclub(koji je u Mitte-u), Watergate, Kosmos, Bar 11 itd. Hostel je bio skoro pa prazan i jedina komunikacija nam je  bio dečko šta radi u predvorju hostela u  kafiću. Pitali smo njega za mišljenje, preporuku gdje i što tu u blizini. Naravno, nakon rečenice da “nema pojma gdje i što da nam preporuči jer je Berlin ogroman i ima “milijun” mjesta za izaći” ipak nam je preporučio Berghain(Panorama) bar i Watergate. Za Watergate smo znali da i nije baš jeftin, niti ulaz niti cuga unutra pa smo to u startu odjebali, iako je momku iz hostela “upad od 8-10eur sića”. Vjerojatno je njemu koji ima toliku i satnicu, a kaj bumo mi bokci iz Hrvatske. Otišli smo prvo do Raw Tempela, koji je možda 500m od našeg hostela i taj vikend je bio neki elektronski party, ali se ekipi nije svidjelo kako izgleda pa smo i to odjebali. Odmah iza je bila Cassiopeia, također noćni klub, a baš tu večer imali su neki program gdje su svirali neki balkanski hitovi, srećom tamo nismo otišli.

Taman je negdje prošlo 12h, pola 01h pa smo se uputili u Berghain, on inače radi tek od 12h. Naravno odmah kolona ljudi raznih oblika, veličina i modnih dodatka ispred nas, jedino mi upicanjeni kao da idemo kod Angele Merkel na večeru. Cijena ulaza sitnica, 12eur. Inače, u Berghainu je strogo zabranjeno slikanje, po iskustvu ispred ulaza preporuča se šutnja, ako neznate njemački i totalna ekscentričnost u odabiru odjeće. Naravno, svi nama čudni likovi su prošli strogu kontrolu, a mi smo tako pristojni, sređeni i lijepi poljubili vrata. Evo kako to izgleda izvana, slikano je mobitelom…

Od nevjerice i šoka, da nisu pustili nas koji smo došli skroz iz Zagreba osvojiti plesni podij u Berghainu, počela je padati kiša. I kaj onda…onda ga jebi, sjedi u taxi i pići. Tako smo prošli pored jednog od najelitnijih klubova u Berlinu koji smo također imali na popisu. Naravno vidjevši ogromne zavjese i raznobojna osvijetljenja koji vizualno dočaravaju koliko je to mjesto skupo, prekrižili smo ga. Završili smo u nekoj uličici pored Oranienburg Strasse u Sophienclubu, skroz ok klub, sa pristojnom cijenama i ne preskupim ulazom(5eur). Fulali smo jedino dan kad ćemo tamo otići jer je bio poluprazan, glazba na dva floora različita. U tom klubu je nekad gostovao i Franz Ferdinand, a to saznate na žigu koji vam daju na ulazu. Tu smo ostali do jutarnjih sati i pravac hostel. Još jedna savršena stvar za znati, u Berlinu tijekom vikenda cijelu noć vozi U-Bahn i S-Bahn…

Par slika s mobitelom, lošije kvalitete…

Sljedeći dan smo slučajno dobili 3 flyera za klub Adagio u neposrednoj blizini Potsdamer Platza. Nismo imali ništa u planu, ali ulaz sa flyerima je bio besplatan do 23h, pa rekošmo zašto ne. Nakon napornog dana, sve je manje izgledno bilo da ćemo igdje izaći. Srećom nismo pili u getrankeu, već smo cugu kupili u Lidlu preko puta, votke i red bull jer je jeftinije. Potrošili smo nekih 10-15eur za tu cugu, da bi došli do hostela i izgubli negdje besplatne flyere. Iako smo zbog love vagali hoćemo li ili nećemo van, sad smo izgubili besplatne flyere, kupili cugu i to je to, jel može bolje hehe. Mislim da smo ih našli negdje zametnute, ali tad smo već odustali od Adagia jer bi nam do tam trebalo nekih pol sata, uz to je vjerojatno gužva na ulazu, a i moramo doći do 23h jer je do tad upad besplatan. Kao i svugdje, gdje noćni život počinje u 23h? Nigdje, taman dok bi počela dolaziti ekipa mislim da bi ostavili nekih 100eur za dvije cuge hehe. Srećom nismo tamo završili već u “zloglasnom” Matrixu, jer je bio 100m od hostela. Ulaz do 12h 3eur, nakon 12h 6eur. Usput smo slučajno prošli pored Haus B(Die Busche), klub za pedere i lezbe, nama konzervativcima “freak show” na najjače hehe.

U Matrixu 2 floora, na jednom noviji house, rnb hitovi, na drugom hitovi 90-tih i 80-tih. Zapravo slično kao i u Zagrebu, samo što je klub puno puno veći, redari se pridržavaju onog da nema ispod 18g, interijer zanimljiviji, cuga nepreskupa, radi do 07h i vizualni efekti na plesnom podiju su vrhunski. U usporedbi sa našim klubovima kod nas je to nekako puno dosadnije i ukočenije.

Nažalost moji suputnici su totalni “partibrejkeri” pa smo već u 3h krenuli prema hostelu, prethodno se oprostivši naravno kebabom. Sutra ujutro smo već imali povratni let prema Zagrebu.

Berlin nije lijep grad, nema šarm i ljepotu kao recimo Beč ili Pariz, nema lijepo uređen centar na kojem se sve zbiva kao u nekim drugim europskim metropolama, nema ni povijesne znamenitosti jednu pored druge jer su udaljene, u većini slučajeva morate đipsati javnim prijevozom, djeluje sivo i oronulo. Ali pored tog svega ima u sebi neku posebnost koja vas natjera da ga ili volite ili ne volite…jednostavno drugačiji je, jedinstven je i svakako ga vrijedi posjetiti.
Čak se i mojim suputnicima, zadrtim “anti-njemcima”, svidio Berlin i rado bi se vratili…😀

Comments
  1. Martina Franjić says:

    heh Super post! Od njega sam ogladnila…mmmm I ako smijem pitati, koliko ste platili hostel?

  2. istrazivac says:

    Hvala…hehe…9eura noć…

    Sad si sigurno misliš da kakva je to rupa za 9eur i s koliko kreveta, jel…:D

    Hostel je odličan, a sobe su iste kao i na slikama

  3. goc says:

    Odlican clanak, trebao si napisati za malog turka koji se zove sarajevo :))

    ps.ja nisam partibrejker

  4. Matija says:

    hej istraživač, di je sljedece putovanje ili si ostao toliko očaran Berlinom i istraživanje je stalo:)

  5. Jana says:

    Izbrisa nam Kanadu😦

    • Vitalij says:

      Nemrem vjerovat, šta mu bi? Nadam se da je samo došlo do nekih tehničkih problema. Volio bi da nastavi pisati, ako ne jbg bilo je lijepo dok je trajalo.
      Pozdrav Istraživač i daj se javi da bar znamo da si živ i zdrav.

      • Alfred Džonatan Kvak says:

        I meni je zaista nejasno šta se zapravo desilo? Ovo je bio najbolji blog i odjednom više nema ničega. Mi smo barem redovno pratili sve događaje, ali je velika šteta za ostale koji su mnogo toga propustili.

  6. saragosa says:

    Pisac je vjerojatno upao u psihicku krizu kao i svi veliki i uporni pisci. Prestao se osjecati nadmocno i pozeljno. Moguce da se osjeca isprazno i svatio da je izgubio godine zivota kroz pustolovine. Na kraju je ostao bez fakulteta i cilja u zivotu sto se desi sa ljudima koji se navuku na preveliku dozu adrenalina. Volio bih da nisam u pravu. Mozda se vratio sa Timom Oreskovicem ha ha. Nisam dugo dugo citao ovaj blog je li ozenio onu brazilku ili meksikanku sto li?

    • istrazivac says:

      Ma neee…samo je ostario i skoro se ozenio. Cura hoce muza, a on hoce biti slobodna ptica…ciljeve je ispunio i osjeca se mocnije, jace i zeljnije nego ikada prije.😉

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s