Svi se nekada zasitimo sredine u kojoj živimo. Ja imam tu privilegiju, sreću ili nesreću, kako god vama paše, da živim u Zagrebu. Zagreb je grad koji vam nekada toliko podigne tlak da bi ga istoga trena zapalili(prometne gužve, loša organizacija javnog prijevoza, loš noćni život, pomalo zaostali mentalitet), a druge strane je grad koji u nekim segmentima može konkurirati bilo kojemu gradu na svijetu(stare građevine, božićni ukrasi, fontane, parkovi, šetnja nedjeljom itd.) i tada bi najradije ga prisvojili samo sebi i ostali do kraja živjeti u njemu. Ne sviđa mi se smjer, a još manje brzina tj. sporost razvoja, ali kakav god da bio ipak je još uvijek moj/naš i još uvijek živim/o u njemu. Prikupio sam sa jednog foruma prelijepe slike Zagreba noću uz zimski/božićni ugođaj. Meni osobno slike skoro pa oduzimaju dah i da ne živim ovdje rekao bih da je to jedno od najljepših mjesta na svijetu…s jedne strane kada se pogleda stvarnost i realnost osjeti se tuga, a s druge strane, kao što su ove slike osjeti se ogroman ponos…uživajte…

Hrvatsko Narodno Kazalište

Kaptol

Kazalište Komedija

Kaptol Centar

Jurišićeva ulica prema Trgu

Kvaternikov Trg

Križanje Dorđićeva-Smičiklasova-Račkoga

Gornji Grad

Stara Vlaška

Savska Cesta(Novinarski Dom)

Ilica

Zagreb

Ako nikada niste posjetili Zagreb i ako ste čitali neke moje dogodovštine sa putovanja u kojima sam u negativnom kontekstu spominjao i uspoređivao Zagreb, zaboravite na to i slobodno posjetite Zagreb( i obavezno me preporučite Turističkoj zajednici grada Zagreba😀 )

Nadam se da se autor ovih slika ako ikada bude gledao ovaj blog neće ljutit zbog kršenja autorskih prava😀

Comments
  1. sava says:

    Predivne slike, pohvale fotografu. Sad se moram posramiti svog slabog poznavanja Zagreba, svugdje ću prije otići nego u našu prijestolnicu. Nekako me baš i ne privlači, one davne posjete nisu ostavile neki dojam, pa ga i dalje zaobilazim. Ali mislim da je to samo pogrešan subjektivni stav, ako je slušati autora teksta.
    Ako budem zadovoljna, potegnut ću svoje veze u TZ … 😉

  2. istrazivac says:

    Ako češ dolaziti, preporučam ti vikend. Dva dana je čisto dovoljno, a i meni je Zagreb najdraži/najljepši nedjeljom, nema gužve, atmosfera je skroz opuštena i sve ide lagano. Subotom uporno guraju “špicu”, čak sam na mnogim inozemnim stranicama čitao kako se posebno treba osjetiti i posjetiti Zagreb subotom tj. ” zagrebačku špicu”. Milijun ljudi, kafići puni, ispijanje kave, tračanje, komentiranje i zurenje u druge ljude, nekima je to ok, ali ja to nikako ne volim, tu nema nikakvog zagrebačkog duha pogotovo u ovih modernih birceva 90% birceva bez ikakvoga duha i daška prošlosti, još kad se neke wannabe zvijezde guraju u prvi plan, to mi je preloše. Baš zbog toga obožavam neke europske gradove, jer ljudi nemaju naviku gledati tuđa posla niti kako netko drugi izgleda, kako se ponaša ili kako ili što priča. Pravi zagrebački duh češ osjetiti laganom šetnjom ujutro po Dolcu, pa oko 16h ili 17h laganom šetnjom po Ilici( obavezan sladoled u Vinceku), Zrinjevcu, Donjem gradu ili posjet Maksimiru (park i ZOO). Nedjeljom nakon mise u nekoj od staro zagrebačkih crkvi ili katedrali(ako ste naravno katolik) opet osjetiti i posjetiti Dolac i spustiti se Skalinskom u Tkalču i lagano obići najljepši dio Zagreba, Gornji grad.
    A ako imate muzeje u prvome planu, tada je ipak najbolje preko tjedna doći.

    Ja sam se nekako Zagreba zasitio(valjda zato što sam upoznao i vidio neke druge eu metropole), ali sa neutralnoga gledišta vrijedi posjetiti i Zagreb…dan, dva čisto dovoljno.

    Prije par mjeseci sam sasvim slučajno pričao sa jednim gospodinom iz Chicaga(Amerikanac), nije ni klasični turisti niti radi neki ozbiljan posao ovdje, nije htio reći čime se bavi. Uglavnom, rekao mi je da je posjetio sve veće gradove ex-yu Zagreb, Ljubljanu, Beograd, Sarajevo, Split i mislim da je Skopje spomenuo, rekao je da su svi lijepi i vrijedi ih posjetiti, ali Sarajevo kao grad, njegovi stanovnici i duh su na njega ostavili najveći dojam.

  3. sava says:

    Hvala na iscrpnim uputama. Kad naumim u ZG svakako ću ih imati uza se.

    A sad nastavak priče – što se tiče duha Sarajeva, ne treba mi nitko ništa reći. Ja sam rođena Sarajka, živjela tamo do rata. Prošli mjesec sam ga ponovo posjetila, bila 15-tak dana. Vratila se sa 1500 (da, dobar je broj nula) fotografija. Upravo obilazila i one tajnovite kutke u koje turisti ne zaviruju, kutke koje znamo samo mi, domaći, gdje tražimo onaj duh kojeg više nema, ili je ostao samo u tragovima. Duh, kojeg taj gospodin iz Amerike ne poznaje.

    Ne znam hoću li se odlučiti nešto napisati o Sarajevu na našim ‘putopisima’, ne vjerujem. Preteška je to tema i nemoguće ju je prenijeti iz srca.
    No, nikad se ne zna …

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s