Maribor, Zlovenija…2008g.

Posted: June 6, 2010 in Maribor, Zlovenija, 2008g...
Tags: , , , , , , , , , , ,

Bilo je to godine 2008. kad je dvojici mojih drugara palo na pamet da se zaletimo do dežele na prijateljsku utakmicu između Janeza i nas. Ja ko ja, ništa me pod milim Bogom ne zanima osim tih putovanja, gostovanja, nešto malo Dinam-ea, zabave, avanture i tako, odlučih im se pridružiti na putu k Mariboru.

Inače, ne pratim reprezentaciju jer sam kao ultras navijač. A ultrasi su mnogo jaki ljudi nastali u Italiji prije mnogo mnogo godina i glavni im je đir i svrha postojanja ne ići na reprezentaciju…

Nego, zajebite te ultras, ove one fore…sve su to sranja, koja su sjebala dobar dio navijačke subkulture ako se takvom može nazvati.

Stadion u Mariboru prima nekih 12-tisuća ljudi, nov je, potpuno natkriven i uz teren. Ajde, napokon nešto normalno u navijačkom životu. Karte smo kupili preko kluba navijača jer je bio samo određeni broj namijenjen hrvatskim navijačima. Koštala je negdje 120kn koliko me pamćenje služi.

Obzirom da je samo jedan od frendića imao (koliko-toliko) ispravan auto, uputili smo se njegovim. Fiat Uno, prešao brege i potoke po Zagrebu i nešto malo navijačke Hrvatske. Vrijeme je bilo odlično, toplo i sunčano, mislim da je bilo ljeto. Pravac autoput do Macelja i od Macelja njihovom cestom do Maribora. Prešli smo granicu bez problema. Hrvati nas nisu gledali, a na slovenskoj granici su tražili karte za utakmicu ako želimo u državu im unić, te su napravili lijepi pretres automobilčeka. Koliko se sjećam, rekli su nam da izađemo van da pregledaju, a ja siroček kako sam sjedil na zadnjem sjedištu solo, nisam ni čuo ni razumio šta seru, pa su pregledavali  dok sam ja sjedil iza(i ziher se pitali šta ova budala sjedi, ako su rekli da izađemo). Važno je napomenuti da je na zadnjem sjedištu bio i mini-frižider sa cugom i nešto hrane na kojeg sam ja naslonio ruku pa se činilo i izgledalo kao da je života vrijedno. Samo su me čudno pogledali i nastavili kopati. Našli su nam jedan opasan predmet tzv. malu crnu bateriju iliti svjetiljku koju su gledali i prepipavali kao da je pištolj. Dobro je da nisu tražili i dozvolu. Srećom osim toga nisu ništa našli, niti su mogli naći išta, pa smo prošli granicu i uputili se ka konačnom cilju.

Kako smo krenuli negdje oko 16h, imali smo dosta vremena, utakmica je bila u 20h ili možda malo kasnije. Tako smo se malo prije Maribora zaustavili u jednom selu da popijemo cugu i da se frend jedan isere. Auto smo sparkali malo iza na parkingu pa baš nije bio vidljiv. Tek što smo sjeli, naravno došle su budale za šank i u birc. Dok je ovaj frend bio na wc-u i obavljao nuždu uletilo je par janeza/četnika i započeli “Bit će mesa, bit će mesa…”.  Došao je i ispričao da su budale pjevale to šta su pjevale i da je bolje da popijemo na brzinu to što imamo i zgibamo. Taman dok smo cugnuli smo poslali njega da plati, u međuvremenu su izvjesili slovensku zastavu van i unutra dok smo još bili unutra, uz naravno nekakvo pjevanje, vjerojatno su provocirali. A obzirom da je nas bilo gro, čak tri(opet), dva frenda i ja, nije nam bilo baš ni do provokacija, a ni do sranja, jer je njih bilo 10-tak. Izašli smo sva sreća van i mislili da smo se spasili…brzo sjeli u Unića da ga upalimo i jebeno talijansko govno neće upaliti, častimo se riječima međusobno i proklinjemo Acu da kakvo to govno od auta ima, da smo sad najebali. Nije prošlo ni 10-15sek izletavaju oni sa sjekirama, šajkačama i srpskim zastavama i počnu razbijati cijeli auto, mi da ćemo van i p…u im razbit, a taman debilni svizac zamotao čokoladu u omot…😀

Hehe, istina je sve do paljenja Unića koji je upalio, ali nitko nije izletio srećom, samo su gledali dok smo mi izmigoljili sa parkinga. Dobro je i to prošlo, već smo bili u koloni za Maribor i vrlo brzo stigli. Po dobrom starom običaju, ne bi se mi zvali tako kako se zovemo kad mi ne bi prvo lutali nekih sat-dva po gradu dok ne bi našli naš parking. Tako je bilo i ovaj put. Parking za hrvatske navijače je bio malo iza benzinske i kod Lidla na Teznom, naravno od nas to nitko nije vidio pa samo produžili u grad. Obzirom da sam ja bio milijun puta u Mariboru, proglasio sam sebe vodičem. Bio sam čak i na stadionu prije tako da sam znao di je (otprilike :D).

Prošli smo mi čuveni Lidl i produžili kako rekoh u grad mojim putem. Došli na drugi dio grada, podno Pohorja i tu je sad nastala frka, jer otud nisam znao gdje dalje😀, stadion je bio u blizini. Vozili smo još malo i vidjeli da nema kruha, tj. uz svađu da sam debil, budala ovo ono😀 jer smo sad bezveze zalutali. A nismo zalutali jer sam znao gdje smo, samo jbg nisam znao gdje je točno stadion. Okrenuli smo se na nekom kružnom toku, počeli vraćat otkud smo došli. Taman je malo poslije njihovog šoping centra Olandia ili Orlando kako se već zove stajala policija i odlučili smo njih priupitat. Poslali smo našeg vrlog šoleta Acu, koji ne zna nijedan strani jezik i ne izdvaja se baš snalažljivošću i nekom pameti😀 . Tako je on izašao van, dok smo mi ostali unutra(vjerujući mu jel), i pričao sa gosponom iz interventne neke 2-3min, da bi momak došao u auto i rekao da nije kurca skužio gdje i kako. Jebeno, nema šta. Zahvalili smo se policiji, jebali Aci mater i krenuli natrag otkud smo došli. Sad sam ja predložio da odemo u centar, tamo sparkamo auto i pješice na stadion. Za centar sam znao gdje je. Ovaj puta smo našli čak i stadion, ne samo centar. Stali smo ispred da pitamo običnog policajca, sva sreća pa je on došao do nas i i pitao šta radimo ovdje, jesmo normalni? Prvo smo ga pitali gdje možemo autić parkirati, na to je odgovorio da nije sigurno i da odemo na parking za hrvatske navijače koji se nalazio tamo gdje se nalazio. Fino smo mu zahvalili i krenuli put tog parkinga, slovenci su nam putem jebavali “ustašku majku”, dok nismo došli do nekog semafora gdje smo čekali na crvenom. Ispred nas je bilo još dva, tri auta. Debili iz tog auta počnu izletavat i gledamo mi koji k….c, neće valjda na nas. Pogledamo bolje, a ono jebeni cigani slušaju cajke i izletili van na semaforu da bi momci malo otplesali…kakvi debili, nemožeš vjerovat!

Prošli smo i to, konačno smo našli taj šugavi parking, tamo se se prikrpali ostalim Hrvatima, među kojima je bilo najviše Armade, u buseve i pravac stadion. Šta je najgore, išli smo onim putem kojim smo mi prvi put išli kad sam ja vodio, prošli pored one policije, došli do kružnog toka gdje smo se okrenuli i od tamo skrenuli ulicu, dvije, lijevo, desno i došli konačno do stadiona. Naravno, ovim budalama nisam mogao objasniti da smo bili blizu i na pravom putu, tako da ipak nisam (skroz) zajebao. Ispred stadiona nas je dočekalo gro policije, napravili pregled i na stadion. Stadion, kao što napisah na početku, predobar, smjestili se odmah desno. Odmah uz nas su bili Kohorta, Ultrasi, nešto naših i par iz UV-a, Armada i ostali dio naših su bili na lijevoj strani. Torcida nije došla. Navijanje je bilo prilično dobro, kolo su vodili momci iz Armade. Posebno se pamti skandiranje “Nikad neću platit vinjetu!” i mala iskra između mlađih dječaka Kohorte i hns-ovih UV. Utakmica je završila 2-3 za naše, tko je dao golove pojma nemam. Poslije utakmice kratko zadržavanje na tribini i u buseve. Ispred stadiona je bio štand na kojem su se prodavali hamburgeri, netko je uzviknuo “BESPLATNI HAMBUGERI”(a nisu bili besplatni😀 ) i u roku minute gladni hrvatski navijači su se poslužili i pograbili sve do jednog. Vjerojatno prodavač ovo ne pamti ni prije ni poslije, hahaha…

Stavili su nas u buseve, odveli natrag do parkinga i od tamo smo se uputili natrag za Zagreb…

Comments
  1. Vili says:

    Moj golube, tu sam ja bio majska generacija (ruza) u jna 1972/3. Lijep grad.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s